Što je dijabetes?
Poremećaj metabolizma ugljikohidrata, bjelančevina i masti dovodi do stanja kronične hiperglikemije – tada možemo govoriti o pojavi dijabetesa ili šećerne bolesti. Do bolesti dolazi ako iz nekog razloga dolazi do manjka inzulina, uvećanog stvaranja glukoze te prekomjernog djelovanja hormona koji ima suprotan učinak od inzulina.
Nažalost, ako neliječeni dijabetes traje godinama, moguće su komplikacije na velikim i malim krvnim žilama, živcima te bazalnim membranama različitih tkiva.
Dijabetes možemo definirati kao kroničnu i neizlječivu bolest koja pacijentu uzrokuje tjelesne, mentalne i psihosocijalne teškoće. Gušterača proizvodi hormon inzulin koji ima veoma važnu ulogu u metabolizmu stanica – dopušta glukozi da uđe u stanicu kako bi se od nje stvorila energija. Kod dijabetesa glukoza ne može ući u stanice te dolazi do povećanja razine glukoze u krvi. Tako povišena koncentracija glukoze u krvi može dovesti do oštećenja živaca, krvnih žila, bubrega, očiju, kao i poremećaja rada imunološkog sustava, a zbog svega navedenog mogu se razviti daljnje komplikacije i bolesti.
Čak 59 milijuna osoba u dobi od 20 do 79 godina u Europi danas boluje od dijabetesa, od toga od njezinih posljedica gotovo 466.000 osoba godišnje umire.
U Hrvatskoj je u 2020. bilo 310.212 osoba sa šećernom bolešću prema podacima CroDiab Registra osoba sa šećernom bolešću, a broj se oboljelih stalno povećava. Ranija istraživanja upućuju na činjenicu da u Hrvatskoj tek 60 % oboljelih osoba ima postavljenu dijagnozu, tako da se procjenjuje da je ukupan broj oboljelih gotovo 500.000. Šećerna bolest je u Republici Hrvatskoj u 2019. godini među uzrocima smrtnosti bila na trećem mjestu s udjelom od 7,8 %.
59 milijuna osoba!
Čak 59 milijuna osoba u dobi od 20 do 79 godina u Europi danas boluje od dijabetesa, od toga od njezinih posljedica gotovo 466.000 osoba godišnje umire.
Kada posumnjati na dijabetes?
Postoje neki simptomi koji mogu ukazivati na ovo stanje, ali se veoma često oni ne zamjećuju ili se zanemaruju. Osoba može osjećati pojačanu žeđ (koju stručno nazivamo polidipsija), može patiti od učestalog mokrenja (poliurija) i osjećati pretjerano pojačanu glad (polifagija). Uz to se često javlja gubitak tjelesne mase, nervoza, nesanica, zamućen vid i rane koje sporo cijele. Početak razvoja dijabetesa može nagovijestiti povišena razina glukoze natašte, što je slučaj kod značajnog broja ljudi, a može se otkriti pomoću jednostavnih laboratorijskih nalaza krvi. Kod muškaraca se može javiti erektilna disfunkcija, a kod žena česte urinarne infekcije i gljivične infekcije.
Dijagnoza šećerne bolesti se postavlja na temelju anamneze, fizikalnog pregleda te laboratorijskih nalaza. Velika pažnja se usmjerava na rizične čimbenike koji se nalaze kod pojedinog pacijenta. Da bi se sa sigurnošću dijagnosticirao dijabetes mora se izvaditi krv te se dijagnoza dodjeljuje na temelju rezultata. Rezultati koji potvrđuju ovu bolest su: glukoza natašte > 7,0 mmol/L te test oralnog glukoza testa (mjeri se nakon 120 min nakon konzumiranja 75 grama glukoze) >11,1 mmol/L. U urinu se također može dokazati glukoza što se naziva glikozurija, a to se događa kada glukoza u krvi prijeđe 10,0 mmol/L.
Nakon postavljene dijagnoze uputno je napraviti kompletnu krvnu sliku, pretrage urina, otići na pregled fundusa oka i neurološki pregled da bi se utvrdilo eventualno uznapredovanje bolesti.
Postoje li različite vrste dijabetesa?
Važno je upozoriti na predijabetes – stanje kada osoba ima povećanu razinu glukoze u krvi, ali nedovoljno da bi se smatralo dijabetesom (5,6 do 6,9 mmol/L natašte). Osobe s ovim stanjem imaju 50% šanse da u sljedećih 10 godina razviju dijabetes tip 2. Dobra je vijest da ovdje postoje i čimbenici na koje se može utjecati te tako spriječiti dalji razvoj ovog stanja: prekomjerna težina, nedovoljna tjelovježba, hipertenzija, povišen kolesterol, metabolički sindrom i pušenje.
Dijabetes tip 1 je imunološke i genetičke prirode te najčešće pogađa mlađe osobe. Njihov organizam ne proizvodi dovoljne količine inzulina da bi se razina glukoze održala unutar normalnih razina. Kod ovog tipa šećerne bolesti dolazi do stvaranja protutijela koja napadaju i uništavaju beta-stanice gušterače koje su zadužene za proizvodnju inzulina. Za ovaj tip dijabetesa pacijenti mogu imati genetske predispozicije te su osobe kojima bliži srodnici imaju ovaj tip dijabetesa u većem riziku za razvoj iste.
Nenadani gubitak na težini, mučninu, povraćanje i učestale infekcije urinarnog trakta ili kandidijazu (gljivičnu infekciju) možemo svrstati u najčešće simptome dijabetesa tipa 1. Zbog nemogućnosti dobivanja energije iz glukoze, organizam je stvara tako da razgrađuje masti i mišiće.
Dijabetes tip 2 može manjim dijelom biti uzrokovan genetikom; ipak je najvećim dijelom određen načinom života. U većem riziku za razvoj ove bolesti su osobe koje su pretile, pogotovo one koje imaju višak masti oko trbuha. Već spomenuti predijabetes prethodi dijabetesu tipa 2. U ovom tipu dolazi do rezistencije stanica na inzulin iako ga tijelo proizvodi. Tijelo proizvodi višak inzulina jer se na taj način pokušava sniziti visoka razina glukoze u krvi. Na početku, prekomjerno izlučivanje inzulina snižava glukozu, ali konstantno naprezanje gušterače dovodi do njezinog propadanja. S vremenom se smanjuje i stvaranje inzulina te posljedično dolazi do povećanja razine glukoze u krvi.
Postoji i gestacijski dijabetes koji se pojavljuje za vrijeme trudnoće, a najčešće nema simptoma. Većinom se javlja između 24. i 28. tjedna trudnoće, a obično nestaje nakon trudnoće.
Kako liječiti dijabetes?
U liječenju šećerne bolesti veoma je bitno držati se u okvirima pet osnovnih načela i aktivnosti. To su:
- edukacija bolesnika,
- uravnotežena prehrana,
- tjelesna aktivnost,
- samokontrola glukoze u krvi te,
- lijekovi za tretiranje šećerne bolesti.
Veoma bitna stavka kod osoba koje imaju dijabetes je prehrana. Mogućnost hiperglikemije može se prevenirati pravilnom prehranom. Poželjno je jesti niskokaloričnu hranu koja je bogata nutrijentima. Najčešće su to voće, povrće i cjelovite žitarice. Odličan izvor proteina su riba i bijelo meso jer sadržavaju malo masnoće. Savjetuje se rasporediti hranu u 3 do 5 obroka po danu, tako da uvijek budu otprilike u isto vrijeme. Cilj je povećati unos vlakana, a izbjegavati hranu s koncentriranim ugljikohidratima i mastima te alkohol.
Oralni hipoglikemici se daju pacijentima koji ne odgovaraju na osnovne principe liječenja te onima s dijabetesom tipa 2. Smanjuju koncentraciju glukoze u krvi na različite načine, a ima ih i više vrsta. Neki od njih djeluju tako što smanjuju proizvodnju glukoze u jetri i poboljšavaju osjetljivost tijela na inzulin tako da ga tijelo učinkovitije koristi. Nadležni liječnik će odlučiti koji je najbolji za pojedinu osobu s obzirom na ostale bolesti koje možda ima.
Inzulin – u prošlosti je inzulinska terapija korištena kao posljednje utočište, ali danas se često propisuje ranije zbog njegovih koristi. Normalna probava ometa unošenje inzulina, tako da se inzulin mora ubrizgati, najčešće supkutano pomoću vrlo tanke iglice. Primjenjuje kod osoba koje boluju od dijabetesa tipa 1, osoba koje boluju od dijabetesa tipa 2 i tijelo im nije respondiralo na oralne hipoglikemike, gestacijskog dijabetesa i sekundarnih šećernih bolesti. Danas je standard da bolesnici dobivaju humani inzulin, a prema vremenu djelovanja razlikujemo kratkodjelujuće, srednjedjelujuće, dugodjelujuće i bifazične.
