Što je hipertenzija?
Općenito govoreći, visoki krvni tlak ili hipertenziju bismo mogli definirati kao stanje bez simptoma pri kojem u arterijama dolazi do visokog tlaka koji prelazi normalne i očekivane okvire. Hipertenzija je tiha, podmukla bolest, koja godinama ne mora pokazivati nikakve simptome. Tek kada se očituju oštećenja na raznim organima, najčešće na srcu, mozgu, bubrezima ili očima, zamijete se i visoke vrijednosti krvnoga tlaka.
Smatra se da će do 2025. trećina svjetskog stanovništva bolovati od arterijske hipertenzije, dijelom zbog starenja stanovništva, ali i značajnog porasta debljine u svjetskim razmjerima. Visoka učestalost bolesnika s arterijskom hipertenzijom proteže se diljem svijeta, neovisno o stupnju razvijenosti pojedinih zemalja.
Arterijska hipertenzija je definirana onom vrijednosti arterijskog tlaka kod koje se pokazalo da liječnički tretman nadmašuje moguću štetu. Prema velikim randomiziranim kliničkim studijama radi se o vrijednostima ambulantno mjerenog sistoličkog tlaka ≥140 mmHg i/ili dijastoličkog ≥90 mmHg.
Dijagnoza hipertenzije!
Dakle, dijagnoza hipertenzije postavlja se kada je krvni tlak viši od 140/90 mmHg u mirovanju, kroz dulje vrijeme.
Nije uputno dijagnozu povišenoga krvnog tlaka postavljati na temelju samo jednog mjerenja krvnog tlaka. Potrebne su opetovano izmjerene vrijednosti krvnog tlaka koje prelaze graničnu vrijednost od 140/90 milimetara stupca žive (mmHg). Posljedica hipertenzije je stalno opterećenje srca kao pumpe koja tjera krv kroz tijelo i oštećenje krvnih žila svih organa u tijelu zbog povećanog pritiska na njihove stijenke.
Gornji, sistolički tlak, stvara srce pumpajući krv kroz arterije. Donji, dijastolički, tlak je u arterijama dok se srce odmara između dva otkucaja. S godinama zbog starenja, vrijednosti krvnoga tlaka postaju nešto više, no ne više od 140/90 mmHg, što se smatra gornjom vrijednosti normalnoga krvnog tlaka.
Koje su poželjne vrijednosti krvnog tlaka?
Optimalni krvni tlak pri kojem su kardiovaskularni rizici najniži je ispod 120/80. Mjerenje arterijskoga tlaka temeljna je pretraga u postavljanju dijagnoze i stratifikaciji bolesnika s arterijskom hipertenzijom, a ključno je pri donošenju odluke o početku i načinu liječenja te praćenju bolesnika, stoga je bitno pravilno izmjeriti arterijski tlak.
Arterijski tlak se klasificira kao:
- optimalan(<120 mmHg sistolički i <80 mmHg dijastolički),
- normalan(120-129 mmHg sistolički i 80-84 mmHg dijastolički),
- visoko-normalan(130-139 mmHg sistolički i/ili 85-89 mmHg dijastolički),
- stupanj hipertenzije(140-159 mmHg sistolički i/ili 90-99 mmHg dijastolički),
- stupanj hipertenzije(160-179 mmHg sistolički i/ili 100-109 mmHg dijastolički),
- stupanj hipertenzije(≥180 mmHg sistolički i/ili ≥110 mmHg dijastolički),
- izolirana sistolička hipertenzija (≥140 mmHg sistolički i <90 mmHg dijastolički).
Koji su rizici nekontrolirane hipertenzije?
Gotovo trećina odrasle populacije ima povišeni krvni tlak. Ovo ozbiljno stanje značajno povećava rizik od većih srčanih oboljenja, moždanog udara i bolesti bubrega. Prema procjenama, 18% svih smrti na razini svijeta može se pripisati hipertenziji (oko 9,4 milijuna ljudi).
U Hrvatskoj su kardiovaskularne bolesti glavni uzrok smrtnosti. U 2020. godini bile su uzrok smrti u 40,0% slučajeva, umrlo je ukupno 22 817 osoba, od čega 13 106 žena i 9 711 muškaraca. Visoka je i prevalencija hipertenzije, prema istraživanju EH-UH provedenim 2005.g. iznosi 37% (M 35,2% , Ž 39,7) što znači da svaki treći odrasli stanovnik ima vrijednosti arterijskoga tlaka > 140/90 mmHg.
Iako je hipertenzija povezana s izbježivim rizičnim čimbenicima i postoje učinkoviti lijekovi za njezino liječenje, istraživanja pokazuju da je ona loše kontrolirana u stanovništvu. Vrijednosti krvnog tlaka treba snižavati ispod 140/90 mmHg.
Značajnu ulogu u nastanku povišenog krvnog tlaka, posebno u osoba s nasljednom sklonošću, imaju pretilost, pretežito sjedeći način života, stres, prekomjerno uživanje alkohola ili konzumiranje pretjerano slane hrane. Privremeno povišenje krvnog tlaka može uzrokovati pretjerani stres; krvni tlak obično će se vratiti u normalu čim prestanu uzroci stresa. To objašnjava još jednu pojavu koja se zove “hipertenzija bijele kute”. Navedeni se naziv odnosi na pojavu da se povišeni krvni tlak uvijek registrira prilikom mjerenja u liječničkoj ordinaciji, dok mjerenja izvan ordinacije pokazuju normalne vrijednosti.
Kako liječimo hipertenziju?
Nažalost, gotovo 50% osoba s hipertenzijom ne zna da ima povišeni krvni tlak, a pola onih koji znaju za svoj povišeni tlak ne poduzimaju ništa, odnosno niti se liječe medikamentima, niti mijenjaju štetne životne navike.
Na rizike za razvoj visokog krvnog tlaka može utjecati promjenom štetnih životnih navika:
- smanjenjem unosa soli
- uravnoteženom pravilnom prehranom
- prestankom pušenja
- izbjegavanjem prekomjernog pijenja alkohola
- redovitom tjelesnom aktivnosti
- održavanjem normalne tjelesne težine.
Esencijalna hipertenzija se ne može izliječiti, ali se može liječiti kako bi se izbjegle komplikacije. Prije nego se propišu lijekovi potrebno je pokušati s nefarmakološkim mjerama – osobe s prevelikom tjelesnom težinom i visokim krvnim tlakom trebaju smanjiti tjelesnu težinu do idealnih granica a kod osoba s dijabetesom nužne su promjene u načinu prehrane. Smanjenje dnevne količine natrija na manje od 2,3 grama ili na 6 grama natrijevog klorida (kuhinjska sol), uz uzimanje normalne dnevne količine kalcija, magnezija i kalija, te smanjenje dnevnih količina alkohola (na manje od 7 decilitra piva, 2 decilitra vina ili pola decilitra žestokih pića) može učiniti, katkada, medikamentnu terapiju nepotrebnom.
U farmakološkom liječenju postoji 5 glavnih klasa antihipertenzivnih lijekova i to su: inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE inhibitori), antagonisti angiotenzinskih receptora (ARB), diuretici, blokatori kalcijskih kanala i beta blokatori.
Prema najnovijim europskim smjernicama farmakološku terapiju treba započeti kod bolesnika s drugim i trećim stupnjem hipertenzije te kod onih s prvim stupnjem ukoliko postoji oštećenje ciljnih organa ili visoki kardiovaskularni rizik.
Preporučuje se započeti terapiju kombinacijom dvaju lijekova i to s jednom tabletom koja sadrži dva lijeka. Iznimku čine stariji bolesnici i oni s prvim stupnjem hipertenzije i niskim rizikom kod kojih se terapija započinje jednim lijekom. Najpoželjnije kombinacije jesu ACE inhibitori ili ARB-i u kombinaciji s blokatorima kalcijskih kanala ili diureticima.
Općenite upute za mjerenje tlaka
Kad pacijenata s dijagnosticiranom hipertenzijom preporuča se svakodnevno mjerenje radi praćenja rezultata liječenja, te povremeno vođenje dnevnika samokontrole. U trudnoći, kod dijagnoze dijabetesa, dislipidemije ili razvoja tzv. metaboličkog sindroma poželjno je provjeriti vrijednosti krvnog tlaka što češće.
Kada se pristupa mjerenju krvnog tlaka uputno je slijediti sljedeće preporuke:
- Tlak se mjeri samo klinički validiranim, tehnički ispravnim i baždarenim tlakomjerima
- Neposredno prije mjerenja krvnog tlaka ne preporuča se konzumacija alkohola, uzimanje obilnog obroka, ni pušenje
- Prije mjerenja preporuča se isprazniti mjehur i crijeva ukoliko postoji nagon za mokrenjem ili defekacijom
- Dobro je prije samog mjerenja odmoriti nekoliko minuta, ne razgovarati i disati ravnomjerno
- Valja sjesti za stol u udoban položaj, nasloniti se leđima na naslon, oba stopala položiti na pod bez da su noge prekrižene. Ruke treba položiti na stol bez naslanjanja i prebacivanja težine na laktove.
- Oslobodimo od odjeće ruku na kojoj ćemo mjeriti tlak, postavimo ruku u razini srca na stol bez stiskanja šake ili napinjanja mišića
- Važno je odabrati odgovarajuću veličinu manžete – širina mora odgovarati 2/3 dužine od lakta do ramena, a njena dužina mora biti dovoljna da obujmi 80% nadlaktice.
- Ako je izmjerena vrijednost tlaka neočekivano visoka, treba malo pričekati, pa ponoviti mjerenje. U obzir uzmite nižu izmjerenu vrijednost.
- Tlak valja mjeriti na obje ruke. Kasnije mjerimo samo na ruci na kojoj je tlakomjer pokazao veće vrijednosti.
Autor: Doc.dr.sc. Arijana Meštrović, MPharm, FFIP
